Nikola
Andrić

Vukovar, 5. 12. 1867. – Zagreb, 7. 4. 1942.

 

Povjesničar, prevoditelj, dramaturg, novinar, feljtonist, leksikograf, kazališni djelatnik, urednik i jezikoslovac.

 

Pučku školu je završio u Vukovaru, gimnaziju u Osijeku, a slavistiku i romanistiku je studirao u Beču. U Francuskoj je također studirao romanistiku, na Sorboni i Collège de France. Diplomirao je u Beču. Kao zamjenik za hrvatski jezik i francuski jezik radio je na zemunskoj gimnaziji i višoj trgovačkoj školi. Postaje dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, jedan je i od osnivača i upravitelj Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku. Osniva i predaje u Glumačkoj školi, bio je i profesor I. realne gimnazije u Zagrebu. Umirovljen je 1927. godine.

Knjižica Iz ratničke književnosti hrvatske donosi prikaz slavonske književnosti u 18. stoljeću, koja se, prema Andriću, počela razvijati povlačenjem Turaka i dolaskom franjevaca. Iz starog Vukovara memoarski je zapis o Hrvatskom Sokolu koji je osnovan s ciljem okupljanja i poticanja društvene i narodne svijesti.

Andrić se ne ističe svojim književnim radom, već radom zapisivača prošlog vremena, kao i svojim kazališnim i uredničko-prevoditeljskim radom. Izdavao je seriju knjiga Zabavna biblioteka, koja je u to vrijeme gotovo jedina upoznavala naše čitateljstvo s vrijednim djelima svjetske književnosti.

Ostala djela: U vagonu (feljton), Branič jezika hrvatskoga (jezikoslovno djelo), Šta je šta s Isom Velikanovićem (leksikografski ilustrirani rječnik), Izvori starih kajkavskih drama (rasprava).