Najprevođenije djelo hrvatskog književnika

Krležin “Latinovicz”? “Priče iz davnine” Ivane Brlić Mažuranić? “Sarajevski Marlboro” Miljenka Jergovića? Ne!

Pouke za čestit život prema primjerima svetaca Marka Marulića!

Dobro, knjiga nije napisana hrvatskim jezikom – nego latinskim: objavljena je prvi put u Veneciji 1498. godine pod naslovom De institutione bene vivendi per exempla sanctorum ali je još uvijek najobjavljivanije djelo nekog hrvatskog pisca u inozemstvu – tiskana je preko 60 puta, od čega četiri puta za života autora!

Institucija, kako ju se često skraćeno naziva, je zbirka poučnih priča i anegdota iz života svetaca.

Marko Marulić: De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (1506)

“O razmjerima čitanosti i čuvenosti Institucije neka govore podatci: u vremenskom luku od 1487. do 1697. Marulićeva knjiga tiskana je diljem europskih gradova […], bila je izložena na Frankfurtskom sajmu knjiga 1568.; prevedena je na talijanski, njemački, francuski, portugalski, te djelomično na češki i japanski, napokon i na hrvatski, ali u XX. stoljeću. Prijevodi su k tome imali i brojna izdanja: talijanski 12, njemački 8, francuski najmanje šest…” (Mirko Tomasović)

Kad je Franjo Ksaverski 1549. godine došao propovijedati kršćanstvo u Japan, sa sobom je imao dvije knjige: jedna je bila Biblija, a druga Marulićeva De institutione. U knjizi je pisao svoja razmišljanja, te se s njom i pokopao. Knjiga je na japanski prevedena 1585. u Nagasakiju.

“Posjedovale su je najpoznatije knjižničke ustanove, čitali po samostanima, teologijama, biskupskim dvorima, nabavljali kraljevski službenici za svoja veličanstva (portugalskoga kralja Manuela II.), služila je pučkim propovjednicima i elitnim crkvenim govornicima prigodom njihovih nastupa.” (Mirko Tomasović)

Autor teksta: Zvonimir Bulaja