Petar
Hektorović

Hvar, 1487. - Stari Grad, 13. 3. 1572.

Petar Hektorović je hvarski renesansni pjesnik i erudit, humanist značajan po svom po mnogočemu jedinstvenom djelu Ribanje i ribarsko prigovaranje.

Živio je na otoku Hvaru. Rođen je u uglednoj vlastelinskoj obitelji. Malo je podataka o pjesnikovoj mladosti, no kako je zarana pisao na latinskome i talijanskome, pretpostavlja se da se školovao najprije u Hvaru, a potom u Splitu i u Italiji. U Hvaru je obnašao dužnost člana u Velikom vijeću. Za hvarske pučke bune (1510.-1514.) obitelj se sklonila u Split. Nakon bune i očeve smrti (1514.) Hektorović, koji je bio sklon pučanima, opet je na Hvaru. Drugi put napušta Hvar 1539. godine pred provalom Turaka i sklanja se u Italiji. Po povratku iz Italije, prema dopisivanju i drugim dokumentima, prionuo je obnovi razrušenoga obiteljskog posjeda, ljetnikovca Tvrdalj u Starome Gradu. Ti su ga radovi toliko bili zaokupili da 1556. u Ribanju i ribarskom prigovaranju navodi kako ga je Tvrdalj »osvojio« i »čudno opojio«. Dubrovački pjesnik Mavro Vetranović, koji je Hektorovića upoznao s dubrovačkim pjesničkim krugom, u poslanici od 3. travnja 1539. hvali njegov dvorac, spominjući palaču i dvor, gizdavi perivoj, golubinjak, odrine, tvrdi most, ribnjak i pristanište. Godine 1547. Hektorović je posjetio Trogir, gdje je živjela njegova sestra Maruška. Vjerojatno je htio upoznati kako su utvrđeni trogirski dvorci i vile, što je prenio i na neke svoje građevine, posebice na kaštel u jugozapadnom uglu dvorca te na revelin (polukružnu utvrdu), utvrđujući Tvrdalj protiv turskih gusara. Tvrdalj će Petru Hektoroviću biti sklonište tijekom druge turske provale – prije Lepantske bitke 7. listopada 1571. tursko je brodovlje napalo i opljačkalo Hvar, Stari Grad, Jelsu i Vrbosku. Tvrdalj je odolio napadu. Ubrzo nakon toga Hektorović je umro. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u crkvi svetog Petra.

Hektorovićevo dopisivanje i brojne poslanice (lat. epistola, pismo u stihovima upućeno najčešće nekom prijatelju i suvremeniku), tada vrlo popularna književna vrsta, svjedoče o živim vezama među humanistima i protagonistima hrvatskoga renesansnoga javnog i umjetničkog života od Splita do Dubrovnika. Hektorović se dopisivao s Mavrom Vetranovićem, Nikolom Nalješkovićem, Mikšom Pelegrinovićem, Jeronimom Bartučevićem, Vinkom Pribojevićem, Nikolom Dimitrovićem… Jedna od njegovih poslanica zapravo je i cijeli spjev Ribanje i ribarsko prigovaranje. Tu poslanicu upućuje Jeronimu Bartučeviću, istaknutoj osobi iz hvarskoga javnog života, a ona je jedino djelo koje je za života objavio, u Mlecima 1568. godine, dakle četiri godine prije smrti, pod naslovom Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine složene po Petretu Hektoroviću Hvaraninu. U naslovu knjige spomenute stvari ine odnose se na uključena prozna Hektorovićeva djela, ali i lirski intonirane nadgrobnice i poslanice (J. Bartučeviću, N. Nalješkoviću, Graciozi Lovrinčevoj i dr.), te na Od lika ljubenoga, odlomak prepjeva Ovidijevog spjeva Remedia amoris. Poput drugih svojih suvremenika, Hektorović je u mladosti najvjerojatnije pisao i petrarkističke ljubavne pjesme, no one nisu sačuvane.

Ribanje i ribarsko prigovaranje ribarska je ekloga (grč. ἐϰλογή znači izbor; kraći pjesnički sastavak idiličnog sadržaja, najčešće o pastirima, pastorala). Tri su ribara u Hektorovićevoj eklogi: Nikola Zet, Paskoje Debelja i njegov sin, koji doduše nije dobio priliku oglasiti se. S njima trojicom pjesnik polazi na trodnevno putovanje brodom. Hektorović je u svoje djelo uključio i djela iz pučkoga usmenog stvaralaštva – bugarštice (vrsta hrvatske usmenoknjiževne pripovjedne pjesme), lirske narodne pjesme, zagonetke i poslovice, a pridodao je i notne zapise pjesama. Čitavim spjevom protežu se opisi okoline, »bašćine« – prirode, ljudi, riba, mora, sve u maniri renesansnog zanimanja za stvarnost čovjeka i prirode.

Hektorovićevo je književno djelo istraživano i opisivano te je trajno nadahnuće umjetnicima, a na poseban način živo je u radu amaterskoga Hvarskoga pučkog kazališta. To je kazalište osnovano 1969. godine, obnovljeno 1991, i redovito izvodi djela hvarskih i drugih čakavskih autora (srednjovjekovna prikazanja, Lucićeva Robinja, Benetovićeva Hvarkinja), s glumcima koji su izvorni govornici ovog dijalekta.

dr. sc. Jelena Vignjević
Zvonimir Bulaja