Vladimir Čerina jedan je od “ukletih pjesnika” i buntovnika svoje generacije, baš poput Vidrića ili Kamova.
Pučku školu završio je u rodnom gradu, a gimnaziju u Splitu, Zagrebu i Sušaku. Godine 1910. prekida školovanje, te se kao urednik časopisa Val (1911) posvećuje književnom, a kao pobornik ideje ujedinjenja Slavena i političkom djelovanju. Nekoliko brojeva tog časopisa policija je zabranila. Bio je urednik Biblioteke jugoslavenske nacionalističke omladine, a tijekom 1914. urednik je Vihora, lista za nacijonalističku kulturu. Nakon 1912. godine, kada je sudjelovao u organiziranju atentata na S. Cuvaja, prisiljen je na skrivanja, te neko vrijeme pod lažnim imenom živi u Rijeci. Pred sam početak Prvog svjetskog rata odlazi u inozemstvo, te surađujući s unitarističkom emigracijom boravi u Italiji, Švicarskoj, Srbiji i Francuskoj. U domovinu se vraća, vidno narušenog psihičkog zdravlja, 1919. godine, da bi od 1922. pa sve do smrti bio smješten u Bolnicu za duševne bolesnike u Šibeniku.
Književnoj publici predstavlja se crticom Za oluje na moru objavljenoj u časopisu Domovina (1906/1907). Od 1910. godine Čerina je suradnik Zvona, Savremenika, Juga, Obzora, Vihora, Vala, te brojnih drugih časopisa u kojima objavljuje poeziju i prozu, odnosno članke, feljtone, eseje i kritike. Autor je monografske studije Janko Polić Kamov (Rijeka, 1913), kao i uglavnom po časopisima razasutih studija posvećenih stvaralaštvu A. G. Matoša, D. Šimunovića, S. S. Kranjčevića i drugih.
Godine 1912. objavio je zbirku pjesama Raspeće, dok je Osama, zbirka od osamnaest pjesama, iako nastala 1915. godine, objavljena tek 1964. u Forumu. Čerinini stihovi uvršteni su u Hrvatsku mladu liriku (1914), jednu od najpoznatijih antologija poezije hrvatske književnosti. Na tragu Vidrićeve i Domjanićeve lirike, ali nasljedujući i talijanskog pisca G. Papinija kojega je upoznao za vrijeme života u Rimu (1917–1918), Čerina piše motivski usamljeničke i sjetne stihove dotjerane forme, zbog čega je bliži “starim” pjesnicima hrvatske moderne.
Za vrijeme desetogodišnjeg boravka u šibenskoj bolnici prevodi Taineova Balzaca, te na talijanskom jeziku sastavlja studiju o budizmu.
Pjesme mu za života uglavnom nisu objavljivane u zbirkama, nego samo u časopisima. 24 pjesme koje su u ovom izboru predstavljaju sve što je napisao od 1913. godine. Mladenačka zbirka Raspeće (1912) je izostavljena.
Tekst prema:
- Vladimir Čerina: Pjesme, eseji i članci, u: Janko Polić Kamov, Vladimir Čerina, Pet stoljeća hrvatske književnosti, Zora – Matica hrvatska, Zagreb, 1968.
