Joza
Ivakić

Vinkovci, 18. 3. 1879. – Zagreb, 6. 8. 1932.

 

Književnik, kazališni i filmski redatelj.

U Vinkovcima je završio gimnaziju, a u Zagrebu studij klasične filologije i slavistike. Ostao je bez roditelja vrlo rano, stoga se već kao trinaestogodišnjak počeo brinuti o sebi. Bavio se spisateljskim radom, amaterskim pjevanjem, sviranjem, glumom, režijom. Radio je kao srednjoškolski profesor po cijeloj Hrvatskoj, kao dramaturg osječkog i zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, nastavnik Glumačke škole i Akademije za kazališnu umjetnost. Uređivao je časopise Omladina i Savremenik. Bio je kazališni i filmski redatelj, za Školu narodnog zdravlja režirao je edukativne filmove kao što su Birtija (o alkoholizmu) i Grješnice (o pobačaju), oba smještena u Slavoniju. Do kraja života ostao je lektor i voditelj arhiva Hrvatskog narodnog kazališta. Kazalište u Vinkovcima danas nosi njegovo ime.

Šokačku svakodnevicu Ivakić je opisivao detaljno. Zbirke pripovijetki Iz našeg sokaka, Selo i varoš, te pučki igrokaz Inoče pisani su svjedoci vremena kojeg Ivakić uporno želi naglasiti u svojim djelima – ta potreba je stalno prisutna.

Prostor koji Ivakić opisuje – sokak, selo i varoš, prostor je koji osjeća i promatra. Taj prostor ispunjen je priprostim likovima, likovima koji pate zbog pravila. U Tolstojem inspiriranim pripovijetkama dominantna tema je ljubav njegovih junakinja u svim oblicima: prema muškarcu, roditeljima, djeci, prijateljima. Njegove su junakinje lijepe, no unatoč tomu, one su razočarane i kažnjene. Muški su likovi antijunaci koji se ne žele žrtvovati u ime ljubavi, za razliku od žena.

Njegovim najboljim djelom književni autoriteti drže i grotesku Vrzino kolo. Ostala djela: Pouzdani sastanak (politička lakrdija), Kapelan (roman) i drugo.