Dživo
Bunić Vučić

Dubrovnik, 1591. ili 1592. – Dubrovnik, 6. 3. 1658.

Djela

Plandovanja

Multimedija

Dubrovački barokni pjesnik Dživo (Ivan) Bunić Vučić autor je jednog od najvrednijih petrarkističkih kanconijera u hrvatskoj književnosti: zbirke lirskih, ponajviše ljubavnih pjesama Plandovanja.

 

Potječe iz ugledne i brojne vlasteoske obitelji, ali je vrlo mlad ostao bez roditelja. Školovao se u Dubrovniku, gdje mu je nastavnik bio C. Camilli, humanist i pjesnik, autor dopune Tassova Oslobođena Jeruzalema. Od 1611. godine član je Velikog vijeća, te nositelj različitih javnih službi. Bio je sudac, javni i privatni odvjetnik, providur, član carinarnice i dr. Nakon rane očeve smrti Bunić preuzima obiteljske poslove, te baveći se trgovinom stječe znatan imetak, dok svojim javnim djelovanjem stječe ugled kod sugrađana. O Bunićevom ugledu svjedoče i diplomatske misije na Levantu, u Hercegovini i Carigradu, koje su mu sugrađani povjeravali, kao i podatak da je pet puta bio biran za kneza Republike.

Bunić je autor religiozne poeme, odnosno spjeva u tri cviljenja grešnice Mandaljene pokornice tiskanog u Veneciji ili Anconi 1630. godine. Bunićev plač, pisan u osmercima, a bogat baroknim ornatusom, nastao je na tragu Gundulićevih Suza sina razmetnoga i Tansillovih Suza Sv. Petra.

Drugo i najpoznatije Bunićevo djelo, zbirka Plandovanja sastavljena od 75 ljubavnih pjesama, 18 duhovnih pjesama, 8 nadgrobnica, 5 razgovora pastirskih, tri prepjeva psalama, jedne pohvalnice Dubrovniku i jedne pohvalnice Gundulićevoj Arijadni, tiskana je u cijelosti tek 1971. godine. Porijeklo Bunićeve ljubavne lirike, koja prevladava u Plandovanjima, raznoliko je te uključuje biblijsku, anakreontsku, petrarkističku, postpetrarkističku i marinističku tradiciju, dok svojim duhovnim pjesmama, nadgrobnicama i pohvalnicama Bunić nasljeduje domaću žanrovsku tradiciju (Nalješković, Vetranović, Gundulić i dr.).

Nastavljajući motive bembističke poetike, nadograđuje ih poznavanjem djela G. Marina i G. Chiabrere. Tako u Bunićevoj lirici petrarkistička tematika postaje samo osnova za nadogradnju stila, koji se odlikuje gomilanjem pjesničkih figura, odnosno gradnjom složenih i brojnih metafora, metonimija, hiperbola, antiteza, antimetabola, apostrofa, poliptotona i paregmenona. Bunić nerijetko u svojim stihovima, često s ironijskim odmakom, parafrazira prethodnike, dovodeći tradicijom ustaljene motive u začudne odnose, koji obično dolaze do izražaja u njegovim domišljatim poantama.

 


Tekst Plandovanja donosimo u cijelosti, prema izdanjima: Djela Dživa Bunića Vučića, prir. Milan Ratković, Stari pisci hrvatski knjiga 35, JAZU, Zagreb, 1971. i Dživo Bunić Vučić: Djela, prir. Dunja Fališevec, Stoljeća hrvatske književnosti, Matica hrvatska, Zagreb, 1995.

Pjesme 14 (Ljubav draga mene stavi), 40 Ostaj zbogom, dušo moja, i 54 Lijepe vile i gizdave u nekim se rukopisima pripisuju Stijepi Đurđeviću. Rječnik je priređen prema rječniku kojega je za ediciju Pet stoljeća hrvatske književnosti izradio Franjo Švelec, a za Stoljeća hrvatske književnosti dopunio Josip Vončina.