Dubrovački renesansni pertrarkistički (bembistički) pjesnik.
Rođen je u Dubrovniku u uglednoj vlasteoskoj obitelji. Školovao se u Dubrovniku, gdje je 1556. primljen u Veliko vijeće. Tri godine kasnije zaručio se s Madom Lukarević, sestrom pjesnika Frane Lukarevića Burine, te je iste godine s namjerom da se bavi trgovinom otišao u Messinu. Za vrijeme svog boravka u Messini Ranjina se više zanimao za kulturni život, nadograđivanje svog obrazovanja, ali i za udvaranje stanovitoj Liviji, nego za trgovinu, te je uskoro zapao u dugove. Godine 1563. godine sklanja se od vjerovnika u Firenzi, te se uključuje u tamošnji kulturni život, o čemu svjedoči i podatak da ga 1567. godine Cosimo Medici odlikuje viteškim redom Sv. Stjepana (Sacro Militare Ordine di Santo Stefano Papa e Martire). Po povratku u Dubrovnik posvetio se javnim službama, a o njegovom ugledu govori i činjenica da je sedam puta bio biran za kneza Republike. Za boravka u svom ljetnikovcu na Ratu (Pelješcu) okupljao je učene suvremenike poput N. V. Gučetića, N. Nalješkovića itd.
Za života je objavio 27 talijanskih soneta u zborniku (antologiji) Rime scelte da diversi eccelenti autori (1563.), kao i samostalnu vrlo obimnu zbirku pjesama na hrvatskom jeziku Pjesni razlike (Firenza, 1563.).
Tekst prema:
- Dinko Ranjina: Pjesni razlike, prir. M. Valjavac, Stari pisci hrvatski knj. 18, JAZU, Zagreb, 1891
