Hrvatski pjesnik, prozaist, dramatičar, feljtonist i prevoditelj.
Gimnaziju je završio u Zagrebu, na Filozofskom fakultetu studirao anglistiku i germanistiku, te čitavog života djelovao kao profesionalni književnik i prevoditelj. Središnja je književna i intelektualna figura generacije koja je u hrvatsku književnost ušla na valu modernizma 1950-ih godina i najprije se okupljala oko časopisa Krugovi (1952-1958.), čiju uredničku i književnu koncepciju najbolje oslikava programatski esej »Neka bude živost…« prvog urednika Vlatka Pavletića. Iako se u međuvremenu odvojio od krugovaša i uređivao časopis Međutim, Šoljan je jednako postojano zastupao načela modernizma i slobode u društvenom životu i stvaranju, što ga je s vremenom u onodobnoj kulturnoj klimi učinilo vidljivom figurom u osporavanju i kritici određenih društvenih i kulturnih procesa.
Isprva je zapažen kao pjesnik, ali na glas dolazi kad je s Ivanom Slamnigom objavio prijevodnu knjigu Američka lirika (1952.), što je u to vrijeme liberalizacije kulturnog života nakon sukoba jugoslavenskih vlasti s Informbiroom predstavljalo prvorazredni kulturni događaj. Ubrzo zatim ušao je u književni život prozom, esejima, književnom kritikom, raznim prigodnim tekstovima, kao i prijevodima uglavnom engleske i američke književnosti, i to u rasponu od Shakespearea do klasika modernističke književnosti (T. S. Eliot, W. Faulkner, F. Scott Fitzgerald, G. Orwell i dr.), a pod pseudonimom je objavio i dva popularna kriminalistička romana.
Poezija mu je vezana ili uz trenutak, određenu situaciju ili pak uz dijalog s tradicijom. Karakterizira je alegorijska dimenzija, kao što je isti postupak na djelu i u njegovoj prozi – novelama i romanima (Izdajice, Kratki izlet, Luka) i u dramskim tekstovima. Kritika obično tvrdi da je Šoljanov dominantni postupak traženje općeg u svakodnevnom, što je zapravo jedan od načina književnog tumačenja svijeta i za nj jedini mogući oblik književnog angažmana. Slično je i u dramama (Devet drama), bilo da su pisane za kazalište ili televiziju, ili su pak doživjele izvedbu na radiju (radio-drama), što je u vrijeme središnjih desetljeća druge polovice 20. stoljeća zahvaljujući uređivačkoj politici onodobnog Radio Zagreba bio iznimno produktivan medijski žanr.
U rasponu od modernističkih postupaka i tematike preko kontinuiranog dijaloga s tradicijom, pa sve do prisvajanja ili ironizacije temeljnih poetičkih načela postmodernizma (Hrvatski Joyce i druge igre), Šoljan je uvelike obilježio kulturni, književni i intelektualni život, a svojim je esejima i kritikama na stanovit način oblikovao i književni ukus toga vremena.
dr. sc. Dean Duda
