Jonathan
Swift

Dublin, 30. 11. 1667. - Dublin, 19. 10. 1745.

Jonathan Swift irski je književnik, pisac priča, pjesama, eseja i pamfleta. Rodio se u Dublinu 1667., gdje su mu roditelji doselili tražeći posao. Otac mu je umro nekoliko mjeseci prije nego što se Jonathan rodio, tako da ga je odgojio ujak. Školovao se na Sveučilištu u Dublinu, i diplomirao 1686. godine. Tamo se puno pažnje na nastavi posvećivano učenju studenata debati. Očekivalo se da studenti budu sposobni govoriti o jednoj te istoj temi i pozitivno i negativno, što je izoštrilo kod Jonathana sposobnost promišljanja i logičkog zaključivanja o svemu što ga je okruživalo. Ovo mu je pomoglo i da postane pisac političkih pamfleta, u kojima se obarao na neki događaj ili neku političku stranku, pojašnjavajući tijek, posljedice ili mogući učinak kakvih domaćih ili međunarodnih događaja. Ovi pamfleti bili su strah i trepet njegovim protivnicima, a kad bi se Swift uključio u neku raspravu, mnogi su od nje odmah odustajali. Njegov prvi posao bio je posao tajnika i osobnog pomoćnika engleskog državnika i diplomata Sir Williama Templea. On je stekao veliko povjerenje u Jonathana, pa ga je čak slao u London da razgovara s kraljem o važnim diplomatskim pitanjima. Bio je i župnik i dekan u Dublinu.

U svojim djelima kritizirao je ljude i zbivanja koje treba osuditi i ismijati. Jednom se tako neki čizmar pretvarao da je astrolog koji proriče ljudima budućnost i piše vječne kalendare. Na taj način mislio je doći do novca. Swift odluči da se s njime našali, pa i on sastavi pravila i počne »proricati«. U prvome proročanstvu, pod pseudonimom (izmišljenim imenom) Isaac Bickerstaff, objavio je kako mu je »nebo kazalo« da će gospodin Petric (rečeni čizmar) umrijeti te iste godine, određenoga datuma i točno u određen sat. Dan iza toga datuma izađe objava kako se smrt i dogodila, sa svim pojedinostima bolesti koja je shrvala nesretnoga Petrica, i načinom na koji je obavljen sprovod. Kad se čizmar pobunio da je to glupost, i da je on itekako živ, Swift je odgovorio da je začuđen što g. Petric može vjerovati da bi on bio toliko lud da svoja proročanstva otpočne s jednom takvom laži, koja se lako može otkriti. »Stoga, gospodin Petric ili se prevario, ili hoće prevariti čitatelje i svoje nasljednike.« Dok je Swift ovako bacao u očaj Petrica i uvjeravao ga preko novina da je mrtav, svi drugi su se grohotom smijali. Premda je pisalo da je »prorok« Isaac Bickerstaff, znali su tko je pravi autor.

Budući da su ljudi osvetoljubivi, a naročito oni na visokim položajima, pisao je djela i pod drugim pseudonimima (Lemuel Gulliver, Trgovac Tekstilom i dr. ), ili ih ne bi potpisivao pa su ostajala anonimna. Ipak, njegova duhovitost i način pisanja bili su prepoznatljivi. Stoga je često dolazio u sukobe i padao u nemilost kod utjecajnih ljudi, što mu je otežavalo život. Unatoč tome, vodio je vrlo angažiran politički život, pa je i magistrirao na Oxfordskom sveučilištu, a kasnije i doktorirao u Dublinu. Kad nije bio tajnik Sir Williama Templea, često je putovao i živio u Irskoj, a Irci su ga smatrali velikim rodoljubom.

Jedno od poznatijih djela mu je Bitka knjiga, koje je objavljeno 1704., ali napisano iste godine kad je objavljena i zbirka bajki Charlesa Perraulta Priče moje majke guske (1697. godine, djelo u kojemu su sakupljene obrađene narodne bajke). U to je vrijeme i u Francuskoj i u Engleskoj trajala rasprava između onih koji su mislili da treba pisati prema klasičnim grčkim i rimskim uzorima, i onih koji su smatrali da književnost treba približiti širokim narodnim masama (poput Perraulta). O tome su se pisale rasprave i eseji, pa se i Swift uključio djelom Bitka knjiga, braneći stavove svog dobročinitelja Williama Templea koji je bio na strani klasicista.

Još jedno poznato djelo Jonathana Swifta bila su Suknarova pisma (1724., suknar je trgovac tekstilom), pamfleti protiv loših odluka engleske vlade koje idu u korist pojedinaca, a dovode do pada vrijednosti novca u Irskoj. U njima se pisac predstavio kao suknar i tako je dobro obranio irsku stranu, opisivao kako Irci teško žive i koliko trpe od Engleza, da je engleska vlada ponudila nagradu onome tko otkrije pravi identitet pisca. Iako su Irci znali o kome je riječ, pa su ga jednom prilikom na dočeku s putovanja i pozdravili s »Dobrodošao kući, suknaru!«, nitko ga nije prokazao vlastima.

Najslavnije djelo Jonathana Swifta je fantastična knjiga koju je sam autor skraćeno nazvao Gulliverovim putovanjima (izvornoga naslova Putovanja k raznim dalekim narodima, u četiri dijela, a napisao ih je Lemuel Gulliver, prvo liječnik a potom kapetan na više brodova, 1726.). Ovo se djelo uklapa u tadašnja zbivanja vezana uz dječju književnost, jer je u 18. stoljeću započeo razvoj pustolovnog romana. Daniel Defoe objavio je roman Robinson Crusoe (1719.) koji je odmah doživio uspjeh i bio prevođen na brojne jezike. Po uzoru na njega stvarane su robinzonade, tj. preradbe ovoga djela, od kojih će mnoge biti namijenjene upravo djeci. Iako ni Gulliverova putovanja nisu bila napisana djeci, jer govore zapravo o ljudskoj prirodi i političkim spletkama Swiftova vremena, priča je toliko zanimljiva i zabavna da su ovo djelo djeca s radošću prihvatila i pronašla značenja koja su njima bliska. Utjecaj Defoeovog djela možda bismo mogli naći u tematici brodoloma i života na udaljenom otoku, no tu prestaje svaka sličnost. Swiftovo djelo nedvojbeno pripada fantastičnoj prozi, iako u prenesenom značenju govori o stvarnome životu.

Swiftov život često puta je različito tumačen, a različiti izvori daju suprotne podatke, što nije čudno, s obzirom da je živio davno i često puta u nemilosti od vladajućih slojeva. Tako je nerazjašnjen i njegov odnos sa Esther Johnson, osobom koju je upoznao kao djevojčicu dok je imao dvadesetak godina i bio joj učiteljem i prijateljem. Kasnije, kao mlada žena, bila je osoba od njegova najvećeg povjerenja, a neko vrijeme je i živjela u njegovoj kući kao domaćica, zajedno s još jednom družicom. Mnogi smatraju da su Jonathan Swift i Esther Johnson bili tajno vjenčani, ali se do danas nije saznalo je li to istina. Kad više nisu živjeli zajedno, pisao joj je pisma (koja su kasnije objavljena) i brinuo o njoj do smrti. Zajedno su sahranjeni.

Swift je od mladosti patio od Menijerove bolesti, koja ga je mučila čitavog života, pa je na kraju zbog nje i oglušio. Riječ je o poremećaju u srednjem uhu zbog kojega se iznenadno javljaju mučnine, vrtoglavice, poremećaj ravnoteže i gluhoća. Bolest je napredovala sa starošću i psihičkim problemima. Umro je psihički bolestan 1745. godine u rodnom Dublinu.

Začudan je podatak da je Swift u Gulliverovim putovanjima predvidio postojanje dva satelita koji kruže oko planeta Marsa (Fobos i Deimos), koje su astronomi otkrili tek 1877. godine. Zbog toga je njemu u čast nazvan jedan krater na Marsu.

dr. sc. Diana Zalar