Pedagog, etnograf i književnik.
Već kao četrnaestogodišnjak počinje raditi kao učiteljski pripravnik u rodnome selu, a u petnaestoj godini života počinje zapisivati fraze, izraze, poslovice, pripovijetke, pjesme, i to je početak njegova etnografskog rada kojim će se baviti cijeli svoj život, kao i pedagoškim i književnim radom. Odlazi kasnije učiteljevati u Šamac, Veliku Kopanicu, Slavonski Brod, Županju, Otok, Srijemske Karlovce, Zemun i u svoje rodno mjesto, Babinu Gredu.
Godine 1848. postaje zastupnikom brodske pukovnije u hrvatskom Saboru. Nakon umirovljenja, do smrti ostaje predsjednikom Hrvatskog pedagoškog književnog zbora, kojeg je utemeljio s Ivanom Filipovićem 1871. godine.
Njegov opus ima oko 8000 pisanih ili tiskanih stranica. Stojanović u svim svojim djelima ima didaktičnu i domoljubnu notu. Slavoniju opisuje kroz narodne običaje, postupke seljaka, čak i kroz igru (Slavonske pučke sigre).
Neka od njegovih djela su: Zbirka narodnih poslovicah (1835.), Slike iz domaćeg života slavonskog naroda i iz prirode, s dodatkom: Slavonske pučke sigre (1857.-1865.), Zmaj sedmoglavi i sedam bojnih kopljah protiv njega (1862.), Sbirka narodnih poslovicah, riečih i izrazah (1866.), Crtice iz povjestnice pedagogike (1865.), autobiografija Sgode i nesgode moga života (1866.-1881.), Šala i zbilja: sbirka narodnih pripoviedaka (1879.), Nekoje znamenitosti iz Srijema (1856.).
