Zanimljivosti o “bardu” i njegovom djelu

Malo poznate činjenice o velikom engleskom bardu Shakespeareu, njegovom djelu, elizabetanskom, ali i našem dobu…

    • Cjelokupan Shakespeareov opus sastoji se od 37 drama te 154 soneta i pjesama, a najcjenjenije izdanje cjelokupna opusa jest ono iz godine 1914. koje je izdano u Oxfordu.
    • U sezoni 2006/07. Royal Shakespeare Company obvezao se na to da će izvesti cjelokupan Shakespeareov opus u jednoj godini.
    • Godine 1987. Adrian Hilton ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda recitirajući bez prestanka cjelokupan Shakespeareov opus. Za to mu je bilo potrebno 5 dana bez spavanja.
    • Čast da bude sahranjen u crkvi Svetoga Trojstva Shakespeare nije zaslužio svojim dramama, već znatnom donacijom crkvi. Riječ je o 440 funti, što je za ono doba bila znatna svota.
    • Bista koju su na njegovu grobu postavili članovi njegove obitelji prikazuje ga kako piše. Svake godine na njegov rođendan bisti se u ruke stavlja novo guščje pero kakvim je pisao i za života.
    • Pisanje drama u elizabetansko doba bio je unosan posao samo onima koji su mogli napisati otprilike dvije drame na godinu. Većina profesionalnih glumaca zarađivala je prosječno 25 funti na godinu, što je bila dojmljiva svota za ono doba. Najčešće bi im bilo plaćeno unaprijed, dok su dramu tek pisali, a ako je njihovo djelo bilo prihvaćeno primali su i prihode od izvedbi predstave. Međutim, oni nisu imali prava na predstave koje su napisali. Kada bi je prodali, pisci više nisu imali utjecaja ni uvida u njezino izvođenje, preradbe ili objavljivanja.
    • Poznato je da je, osim pisanjem drama, Shakespeare za život zarađivao i na način koji bismo u današnje vrijeme mogli nazvati zelenašenjem, te je bio poznat u londonskome podzemlju.
    • Sadržaj Shakespeareovih djela potaknuo je pitanje o tome je li on bio biseksualnih sklonosti. Iako je 26 soneta i ljubavnih pjesama posvećeno ženi, 126 ih je posvećeno mladiću kojega naziva Fair Lord. Ljubavni ton tih pjesama koje se fokusiraju na mladićevoj ljepoti često su interpretirane kao dokaz Shakespeareove biseksualnosti iako ih neki gledaju tek kao na pjesme o velikom prijateljstvu. Postoje i objašnjenja da pjesme nisu autobiografske nego plod mašte pa da u njima Shakespeare ne govori u svoje ime. Unatoč tim alternativnim mogućnostima, mnogi su čitatelji posumnjali u suprotno tvrdeći da su ti stihovi s previše ljubavničkih elemenata da bi se mogli pripisati običnom prijateljstvu između dvojce muškaraca te da za takve stihove iz muškoga pera nema ekvivalentnih primjera u elizabetansko doba. Mnogi su slične dokaze pronašli i u Shakespeareovim dramama. Osim toga, u Shakespeareovo doba ženske su uloge igrali muškarci. Iako su u djelu situacije ljubavnih zagrljaja i poljubaca bile heteroseksualne, zapravo su se na sceni ljubili muškarci pa se čak pretpostavlja da su te uloge bile namijenjene onima homoseksualnih sklonosti.
    • Prezime Williama Shakespearea pisalo se i Shakspere, Shaksper i Shake-speare budući da u elizabetansko doba engleska grafija nije bila ujednačena i standardizirana.
    • Vjeruje se da je sam sebi napisao epitaf koji se nalazi na njegovu grobu:

 

Good friend, for Jesus’ sake forbear,
To dig the dust enclosed here.
Blest be the man that spares these stones,
But cursed be he that moves my bones.

Prijatelju dobri, Isusa radi nemoj
Kopati prah koji je ovdje zatvoren;
Blagoslovljen bio onaj koji poštedi ovo kamenje,
A proklet onaj koji makne moje kosti.

Autor teksta: Zvonimir Bulaja