Napomena o autorskim pravima

Za starija književna djela koja su objavljena na ovim stranicama, autorska prava su "istekla", odnosno ti tekstovi su postali javno dobro (odgovarajući engleski izraz je možda poznatiji: "public domain") - i mogu se slobodno koristiti i kopirati.

Prema važećem hrvatskom Zakonu o autorskom pravu, rok u kojemu prava ističu je 70 godina nakon smrti autora, odnosno 70 godina nakon godine objavljivanja za anonimna i kolektivna djela (tj. djela koja potpisuje više autora).

Taj je rok produžen 1999. godine kada je zakon promijenjen - do tada je rok bio 50 godina. Na autore kojima je prije 1999. godine pravo isteklo ovo produženje se ne primjenjuje. Konkretan primjer: Milan Begović umro je 1948. godine i njegova djela su "public domain". Vladimir Nazor je umro 1949. godine i njegova djela su pod režimom zaštite autorskih prava do 2019. godine. Prava na djela Ivane Brlić-Mažuranić, koja je umrla 1938. godine, "istekla" su 1988. godine. I tako dalje....

Djela novijih autora objavljena na ovim stranicama su pod zaštitom i ne smije ih se dalje kopirati i umnožavati, nego se mogu koristiti samo za privatne i neprofitne svrhe.

U slučaju stranih pisaca, autorska prava postoje na djelo i propisi su u biti isti što se tiče samih pisaca. No, posebno autorsko postoji na prijevod, koji je također zaštićen Zakonom o autorskim pravima. Recimo, autorica romana Heidi Johanna Spyri umrla je davne 1901. godine, pa su njezina djela na originalnom jeziku javno dobro. Međutim, prevoditeljica tog romana na hrvatski Nada Horvat ima i zadržava autorsko pravo na hrvatski prijevod tog romana.

 

Komplicirano? Hm, dobro... Pored svakog djela i prijevoda naveden je i njegov pravni status – može li ga se ili ne slobodno kopirati.

I sve knjige slobodno možete ispisati za sebe ili za prijatelje, te čitati s papira.